U posljednjim utakmicama, Zmajevi su se suočili s izazovima koje ne možemo ignorisati. Njihova forma je bila neujednačena, a taktičke promjene nisu donijele željene rezultate. Analizom trenutne forme možemo uočiti ključne aspekte koji zahtijevaju hitne prilagodbe.

Jedan od glavnih problema je nedostatak kreativnosti u sredini terena. Miralem Pjanić, iako iskusni igrač, ponekad ima poteškoća u povezivanju sredine s napadom. Uvođenje mlađih, dinamičnih igrača poput Adisa Jahovića ili Džanera Karimija moglo bi donijeti dodatnu energiju i svježinu. Ovi igrači su sposobni za brze kombinacije i mogu stvoriti više prilika za napadače poput Edina Džeke i Rade Krunića.

Pored toga, defanzivna formacija Zmajeva pokazuje znakove slabosti. U posljednjim utakmicama, protivnici su lako pronalazili prostore iza bočnih igrača, što je rezultiralo brojnim prilikama za napadače rivala. Preporučuje se prelazak na formaciju 3-5-2, koja bi pružila veću sigurnost u zadnjoj liniji, a istovremeno omogućila veznim igračima da podrže napad.

U ovoj formaciji, napadači bi imali više prostora za igru, dok bi sredina bila pojačana. Ovaj pristup bi također omogućio Zmajevima da bolje iskoriste brzinu svojih bočnih igrača, poput Anela Ahmedhodžića i Eldara Ćivića, koji bi se mogli povući u sredinu kada je to potrebno.

Što se tiče napada, potrebna je veća mobilnost i komunikacija među napadačima. Džeko, kao vođa, mora bolje uskladiti svoje kretanje s mlađim igračima. Ova sinergija mogla bi stvoriti haos u odbrani protivnika, što bi dovelo do više golova.

U zaključku, Zmajevi imaju potencijal da unaprijede svoju igru kroz taktičke prilagodbe. Ključno je uvesti mladost i energiju, dok se istovremeno radi na defanzivnoj stabilnosti. Uz pravi pristup, Bosna i Hercegovina može postati ozbiljan konkurent na Svjetskom prvenstvu 2026. godine.